Zagrebački bend Spremište nastao je u podrumu jedne crkve na Knežiji, u nedostatku životnog sadržaja dvojice osnovnoškolskih prijatelja. Mateju Periću na bubnjevima i Hrvoju Klemenčiću na gitari nakon jedne se probe priključuje i treći prijatelj iz razreda Marijan Uroić-Norman, pod isprikom kako on unatoč zavidnom glazbenom NEznanju ipak posjeduje instrument – gitaru. Doduše, njegova gitaristička karijera završava završetkom prve probe i to čuvenim telefonskim razgovorom Kleme i Normana: „Čuj, Norman, a kaj veliš na ideju da se prebaciš na bas? – Na kaj? – Bas, Norman. Znaš ono, zgleda ko gitara, deblje žice, najbitniji instrument u bendu… – Najbitniji, veliš? Može.” I tako trojac nadobudno počinje s vježbanjem, ni manje ni više nego kaubojskih pjesama (to je bio Normanov doprinos bendu: pjesmarica lokalnih bauštelaca s posla tate Uroića) te uoči prvog nastupa u dvorištu crkve bendu, na Klemin nagovor, pristupa Dario Stilinović kao pjevač.
Sve je počelo s coverima naših junaka iz 60-ih, a ubrzo smo Stilu, kako bismo mu objasnili da nije Jim Morrison, uvalili gitaru da bude lijep, a bend se posvećuje isključivo autorskom radu. Od 2005. godine Spremište djeluje u nepromijenjenom sastavu, te obilazi gotovo sve klubove u Zagrebu i okolici u kojima ima žive svirke (Medika, Pauk, Purgeraj, Pepermint, Retro, Avenue Ball, Sax, Kset, Hard place, Lapsus, KSFF, Praćka, Route 66, Soba, Time, INbar, Autsajder…), dok su nam neke od najmilijih svirki bile na “Imagine festivalu 2007″, “MUN festu 2010“, “Rovinj Music Festivalu 2011” , brucošijadi Filozofskog 2011., INmusicu 2012., brucošijadi FER-a 2012. i DOF-u 1012.